Inlay i onlay su indirektne restauracije koje se koriste za obnovu oštećenog zuba kada direktna plomba nije odgovarajuće rješenje, a potpuno prekrivanje zuba krunicom nije nužno. Izrađuju se prema obliku pripremljenog zuba, a zatim se trajno povezuju sa zubom.
Najčešće se koriste na stražnjim zubima kod kojih je potrebno nadomjestiti veći dio izgubljene strukture i ponovo uspostaviti odgovarajući oblik i funkciju zuba.
Razlika između inlaya i onlaya prvenstveno je u tome koliki dio zuba restauracija obuhvata.
Da li je za konkretan zub bolja direktna kompozitna restauracija, inlay, onlay ili krunica može se odrediti tek nakon pregleda i procjene količine preostalog zdravog zubnog tkiva.
Inlay i onlay su restauracije koje se izrađuju izvan usta prema precizno pripremljenom zubu, a zatim se cementiraju ili adhezivno povezuju sa zubnom strukturom. Zbog toga pripadaju grupi indirektnih restauracija.
Za razliku od kompozitne plombe, kod koje stomatolog restaurativni materijal direktno oblikuje u zubu, inlay ili onlay se prvo izrađuje u odgovarajućem obliku, a zatim postavlja na pripremljeni zub.
American Dental Association indirektnu restauraciju definiše upravo kao restauraciju koja se izrađuje izvan usta, a među njihove uobičajene oblike spadaju inlay, onlay i krunice.
Inlay i onlay mogu se izrađivati od različitih dentalnih materijala. Izbor materijala zavisi od kliničke situacije, položaja zuba, opterećenja, načina vezivanja i drugih faktora.
Inlay se nalazi unutar granica kvržica zuba, dok onlay obuhvata i prekriva jednu ili više zubnih kvržica. Onlay se zato koristi kada je potrebno restaurirati veći dio žvačne površine.
Najjednostavnije:
Inlay nadomješta izgubljenu strukturu unutar krune zuba, bez prekrivanja njegovih kvržica.
Može se zamisliti kao precizno izrađena indirektna restauracija koja ispunjava pripremljeni defekt.
Onlay restauracija zahvata veći dio zuba i prekriva jednu ili više kvržica.
ADA definiše onlay kao indirektnu restauraciju koja pokriva jednu ili više kvržica i pripadajuće žvačne površine, ali ne obuhvata cijelu vanjsku površinu zuba kao klasična krunica.
Zbog toga se onlay ponekad nalazi između velike direktne rekonstrukcije i potpune zubne krunice.
Inlay ili onlay može se razmatrati kod većeg gubitka zubnog tkiva kada jednostavna direktna plomba nije optimalna restauracija, ali stanje zuba ne zahtijeva nužno potpuno prekrivanje krunicom.
Moguće indikacije zavise od konkretnog zuba, ali indirektna restauracija može se razmatrati kada postoji:
veći defekt nakon liječenja karijesa
velika postojeća restauracija koju je potrebno zamijeniti
odlomljen dio stražnjeg zuba
oštećena ili oslabljena zubna kvržica
potreba za obnovom većeg dijela žvačne površine
zub kojem direktna kompozitna restauracija nije odgovarajuća opcija
potreba za prekrivanjem jedne ili više oslabljenih kvržica.
Inlay/onlay ipak nije rješenje za svaki veliki defekt.
Ako je zub izrazito oslabljen ili je izgubljena velika količina njegove strukture, može biti potrebna zubna krunica.
S druge strane, ako je defekt dovoljno ograničen, direktna kompozitna restauracija može biti sasvim odgovarajuća.
Glavna razlika je u načinu izrade. Kompozitna plomba izrađuje se direktno u ustima, dok se inlay ili onlay izrađuje kao zasebna indirektna restauracija koja se naknadno povezuje sa zubom.
Direktni kompozitni materijal stomatolog postavlja i oblikuje neposredno na pripremljenom zubu.
Kod inlaya ili onlaya prvo se pripremi zub i zabilježi njegov odgovarajući oblik, nakon čega se izrađuje precizno prilagođena restauracija.
ADA razlikuje upravo ove dvije velike grupe: direktne restauracije postavljaju se direktno u zub, dok se indirektne restauracije izrađuju izvan usta.
Kod manjeg ili odgovarajućeg srednjeg defekta direktna kompozitna restauracija može biti logičan izbor.
Kada je potrebno obnoviti veći dio zuba ili zaštititi određene kvržice, indirektna restauracija može biti jedna od mogućnosti.
Ne postoji univerzalna granica nakon koje se „plomba mora zamijeniti onlayem“.
Odluka zavisi od:
količine zdravog zuba koja je ostala
veličine i položaja defekta
stanja zubnih kvržica
zagriza
položaja zuba
postojećih restauracija
stanja pulpe.
Saznajte više o kompozitnim plombama u Sarajevu.
Direktna rekonstrukcija većeg zuba i inlay/onlay mogu služiti sličnom cilju – nadomjestiti izgubljenu strukturu – ali se razlikuju prema načinu izrade i kliničkoj indikaciji.
Kod direktne rekonstrukcije stomatolog restaurativni materijal oblikuje neposredno na zubu.
Kod inlaya ili onlaya konačna restauracija se izrađuje indirektno prema pripremljenom zubu.
Koji pristup ima više smisla zavisi od:
veličine defekta
preostalog zdravog tkiva
stanja zubnih kvržica
mogućnosti kvalitetne izolacije
položaja zuba
funkcionalnog opterećenja
vrste planiranog materijala.
Zato nije ispravno reći da je indirektna restauracija automatski „bolja“ od kompozitne rekonstrukcije.
Radi se o različitim restaurativnim mogućnostima za različite kliničke situacije.
Saznajte više o rekonstrukciji i nadogradnji zuba u Sarajevu.
Onlay i krunica razlikuju se prvenstveno prema količini zuba koju obuhvataju. Onlay prekriva dio žvačne površine i jednu ili više kvržica, dok krunica obuhvata znatno veći dio kliničke krune zuba.
Ako postoji dovoljno stabilne prirodne zubne strukture, indirektna parcijalna restauracija poput onlaya može biti jedna od mogućnosti.
Kod izrazito oslabljenog zuba koji zahtijeva šire prekrivanje i zaštitu, može se razmatrati krunica.
Pojednostavljeno:
| RestauracijaŠta obnavlja? | |
|---|---|
| Kompozitna plomba | Ograničeniji defekt |
| Inlay | Dio zuba unutar kvržica |
| Onlay | Veći dio zuba i jednu ili više kvržica |
| Krunica | Veći dio vanjske površine kliničke krune zuba |
Ova tabela služi samo za lakše razumijevanje razlika.
Ne može se koristiti za samostalno određivanje terapije.
Dva kutnjaka sa plombama slične veličine mogu imati potpuno različitu količinu preostalog zdravog tkiva i zato zahtijevati različitu terapiju.
Saznajte više o zubnim krunicama u Sarajevu.
Plomba, Onlay ili krunica?
Izbor ne zavisi samo od veličine vidljivog defekta. Pregledom se procjenjuje koliko zdravog zubnog tkiva je ostalo i koja restauracija odgovara stanju konkretnog zuba.
CTA: Dogovorite pregled
Inlay i onlay mogu se izrađivati od različitih indirektnih dentalnih materijala, uključujući određene keramike, kompozitne materijale i metalne legure. Izbor materijala treba prilagoditi konkretnom zubu i kliničkoj situaciji.
ADA među materijalima za indirektne restauracije navodi keramike, smolaste kompozite i različite metalne materijale, pri čemu se njihove mehaničke, estetske i druge osobine razlikuju.
U savremenoj restaurativnoj stomatologiji često se koriste materijali boje zuba, ali nije medicinski ispravno tvrditi da je jedan materijal najbolji za svaku situaciju.
Pri izboru se mogu uzeti u obzir:
mjesto restauracije
veličina restauracije
količina preostalog zuba
sile žvakanja
estetski zahtjevi
način vezivanja za zub
osobine samog materijala.
Zato se preporuka određuje individualno nakon pregleda i planiranja.
Keramički inlay ili onlay je indirektna restauracija izrađena od odgovarajućeg dentalnog keramičkog materijala. Keramički materijali mogu omogućiti izradu restauracije boje zuba, ali se konkretna vrsta keramike bira prema indikaciji.
Ne postoji samo jedna vrsta „keramike“.
Različiti keramički materijali imaju različita:
mehanička svojstva
estetska svojstva
indikacije
zahtjeve za pripremu zuba
načine vezivanja.
ADA navodi inlay i onlay među indikacijama za određene klase dentalnih keramika, ali naglašava da izbor materijala zavisi od kliničke primjene i njegovih svojstava.
Zbog toga na ovom pageu ne bih obećavao da se svaki inlay/onlay izrađuje od jednog određenog materijala prije pregleda i plana terapije.
Postupak uključuje pregled i pripremu zuba, precizno bilježenje oblika pripremljenog područja, izradu indirektne restauracije te njeno konačno postavljanje i provjeru zagriza.
Tačan tok zavisi od kliničke situacije i načina izrade restauracije.
Prvo se procjenjuje:
uzrok oštećenja
veličina defekta
stanje postojećih plombi
količina preostalog zdravog zuba
stanje pulpe
postojanje pukotina
zagriz i opterećenje zuba.
Kada je indicirano, pregled se može dopuniti odgovarajućim RTG snimkom.
Ako postoji karijes, oštećena postojeća restauracija ili drugo tkivo koje zahtijeva tretman, zub se priprema prema kliničkom nalazu.
Nakon pripreme stomatolog može konačno procijeniti koliko zdrave strukture ostaje i da li planirana indirektna restauracija odgovara stanju zuba.
Potrebno je dobiti precizan prikaz pripremljenog zuba i njegovog odnosa sa susjednim i suprotnim zubima.
To se, zavisno od kliničkog sistema i ordinacije, može raditi različitim metodama.
Ne bih unaprijed tvrdio da se kod svakog slučaja koristi digitalno skeniranje ili određena tehnologija – postupak zavisi od načina rada i planirane restauracije.
Restauracija se izrađuje prema pripremljenom zubu.
ADA navodi da se indirektne restauracije tradicionalno izrađuju izvan usta, dok su savremene CAD/CAM metode proširile mogućnosti njihove digitalne izrade.
Prije konačnog vezivanja provjeravaju se:
prilagođenost restauracije
kontakt sa susjednim zubima
oblik
odnos prema zagrizu
izgled kada je estetski relevantan.
Nakon toga restauracija se postavlja odgovarajućom tehnikom prema materijalu i kliničkoj situaciji.
Broj posjeta zavisi od načina izrade restauracije i organizacije terapije. Tradicionalna indirektna izrada može zahtijevati odvojene faze, dok određeni CAD/CAM sistemi omogućavaju izradu restauracije unutar ordinacije.
ADA navodi da su indirektne restauracije tradicionalno zahtijevale laboratorijsku izradu i više faza, ali da je razvoj CAD/CAM tehnologije promijenio granicu između klasične direktne i indirektne izrade.
Na stranici Dr Ljevo zato ne bih unaprijed obećavao:
„Inlay/onlay završavamo za jedan termin“
osim ako je to konkretno potvrđen workflow ordinacije.
Trajanje i broj posjeta pacijentu se mogu objasniti nakon pregleda i izbora restauracije.
Kada je potrebno, priprema zuba može se obaviti uz lokalnu anesteziju. Koliko će pacijent osjećati nelagodu zavisi od stanja i osjetljivosti zuba te obima samog zahvata.
Ako je zub vitalan i ima duboko oštećenje, situacija se razlikuje od zuba koji je već endodontski liječen.
Prije restaurativnog tretmana posebno je važno prijaviti stomatologu ako imate:
spontanu bol
produženu reakciju na hladno ili toplo
bol pri zagrizu
pulsiranje
otok.
Takvi simptomi mogu zahtijevati dodatnu procjenu pulpe prije izrade konačne restauracije.
Može biti jedna od mogućnosti ako je nakon liječenja karijesa ostao veći defekt, ali postoji dovoljno odgovarajuće zubne strukture za indirektnu restauraciju.
Kod velikog karijesa prvo treba procijeniti:
koliko duboko se lezija proteže
koliko tkiva će ostati nakon tretmana
kakvo je stanje pulpe
jesu li zubne kvržice stabilne
kakvu završnu restauraciju zub zahtijeva.
Tek tada se odlučuje između:
direktne kompozitne restauracije
inlaya
onlaya
krunice
druge terapije.
Ako je karijes već nepovratno zahvatio pulpu, prvo može biti potrebno liječenje korijenskih kanala.
Saznajte više o liječenju karijesa u Sarajevu.
Kod određenih prijeloma stražnjih zuba onlay može biti jedna od restaurativnih mogućnosti, naročito kada treba nadomjestiti ili prekriti oštećenu kvržicu. Međutim, prvo je potrebno utvrditi dubinu prijeloma i stanje ostatka zuba.
Ako je zub samo izgubio dio krune, situacija može biti restaurativno povoljnija.
Ako postoji dublja pukotina koja se proteže prema korijenu ili ispod desni, prognoza može biti drugačija.
Zato se prije indirektne restauracije procjenjuje:
mjesto prijeloma
stabilnost preostalog zuba
postojanje pukotine
stanje pulpe
stanje korijena.
Saznajte više o slomljenom i napuknutom zubu u Sarajevu.
Kod određenih endodontski liječenih zuba indirektna restauracija može biti jedna od mogućnosti konačne obnove, ali nije svaki takav zub kandidat za inlay ili onlay.
Najvažnije je koliko zdrave i stabilne zubne strukture ostaje nakon liječenja i ranijeg gubitka tkiva.
Kod značajno oslabljenog zuba može biti potreban drugačiji stepen prekrivanja.
Zato ne postoji pravilo:
„Liječen zub uvijek treba krunicu.“
ali ni:
„Onlay uvijek može zamijeniti krunicu.“
Izbor konačne restauracije mora odgovarati stanju konkretnog zuba.
Saznajte više o liječenju korijenskih kanala u Sarajevu.
Ne postoji univerzalan broj godina koji se može garantovati za svaki inlay ili onlay. Dugotrajnost zavisi od materijala, veličine restauracije, stanja preostalog zuba, zagriza, oralne higijene i individualnog karijes rizika.
ADA u pregledu indirektnih materijala navodi različite rezultate dugotrajnosti između materijala i vrsta restauracija te posebno naglašava da na konačan uspjeh ne utiče samo materijal.
Na trajnost mogu uticati:
položaj zuba
količina preostalog prirodnog zuba
veličina restauracije
sile pri žvakanju
stiskanje ili škripanje zubima
novi karijes
oralna higijena
stanje spoja između zuba i restauracije
redovne stomatološke kontrole.
Zbog toga ne bih na web stranici koristio tvrdnju poput:
„Keramički onlay traje 15 godina.“
Kod konkretnog pacijenta trajnost ne može biti unaprijed garantovana.
Kao i druge dentalne restauracije, inlay ili onlay može se oštetiti, odlomiti ili izgubiti vezu sa zubom. Rizik zavisi od materijala, opterećenja, stanja zuba i drugih faktora.
Ako primijetite:
pomjeranje restauracije
odlomljen dio
novu pukotinu
bol pri zagrizu
promjenu kontakta između zuba
novu osjetljivost
potrebno je pregledati restauraciju i zub.
Ako se restauracija odvoji, nemojte je sami pokušavati trajno zalijepiti.
Sačuvajte je ako je možete pronaći i donesite je na pregled.
Restaurirani zub i dalje može razviti novi karijes na preostalom prirodnom zubnom tkivu. Inlay ili onlay ne čini zub trajno zaštićenim od karijesa.
Zbog toga su i nakon restauracije važni:
pravilno pranje zuba
čišćenje prostora između zuba
kontrola učestalosti unosa šećera
redovni stomatološki pregledi
individualne preventivne mjere kod pacijenata sa većim karijes rizikom.
Cilj restauracije je obnoviti postojeći defekt.
Prevencija novog karijesa ostaje dugoročan proces.
Inlay i onlay zahtijevaju istu osnovnu svakodnevnu oralnu higijenu kao prirodni zubi i druge fiksne restauracije. Posebno je važno održavati područje spoja restauracije i prirodnog zuba čistim.
Preporučljivo je:
redovno prati zube pastom sa fluoridom
čistiti prostore između zuba
ne koristiti zube za otvaranje predmeta
izbjegavati grickanje izrazito tvrdih predmeta
javiti se stomatologu ako primijetite promjenu na restauraciji
razgovarati sa stomatologom ako stišćete ili škripite zubima
dolaziti na stomatološke kontrole prema preporuci.
Ako se pojavi novi bol ili osjetljivost, nije dobro pretpostaviti da je problem nužno u samom onlayu.
Potrebno je pregledati i restauraciju i zub.
Inlay ili onlay nije odgovarajuće rješenje za svaki oštećeni zub. Ako nema dovoljno stabilne preostale strukture, postoji ozbiljna pukotina ili su prisutni drugi problemi, može biti potrebna druga terapija.
Na odluku mogu uticati:
količina preostalog zubnog tkiva
dubina defekta
stanje kvržica
postojanje pukotine
stanje pulpe
endodontski status
stanje desni
zagriz
mogućnost odgovarajućeg vezivanja restauracije.
Kod određenih zuba krunica može biti prikladnija.
Kod drugih je dovoljna direktna kompozitna rekonstrukcija.
Zato se inlay/onlay ne bira samo zato što je „veći od plombe, a manji od krunice“.
Klinički nalaz mora opravdati konkretnu restauraciju.
Imate veliku plombu ili oštećen kutnjak?
Ako je izgubljen veći dio zuba, pregledom se može utvrditi da li je dovoljna direktna rekonstrukcija ili ima smisla razmatrati inlay, onlay ili krunicu.
CTA: Zakažite pregled
Ako je zub previše oštećen za jednostavnu plombu, ali još uvijek ima značajnu količinu zdrave strukture, jedna od mogućnosti može biti indirektna restauracija poput inlaya ili onlaya. Pravi izbor određuje se nakon pregleda zuba.
Kod planiranja je potrebno odgovoriti na nekoliko važnih pitanja:
Količina i položaj preostalog zubnog tkiva značajno utiču na izbor restauracije.
Ako je određena kvržica oslabljena ili oštećena, može biti potrebno njeno prekrivanje restauracijom.
Ako postoji endodontski problem, potrebno ga je riješiti prije odgovarajuće konačne restauracije.
Odgovor zavisi od konkretnog defekta, položaja zuba i drugih kliničkih faktora.
Veći defekt ne znači automatski krunicu, ali ni svaki oštećeni zub nije kandidat za parcijalnu indirektnu restauraciju.
Upravo zato terapiju treba planirati individualno.
Dogovorite pregled u stomatološkoj ordinaciji Dr Ljevo u Sarajevu kako bi se utvrdilo koja vrsta restauracije odgovara stanju vašeg zuba.
Primarni CTA: Zakažite pregled
Sekundarni CTA: Kontaktirajte nas putem WhatsAppa
Inlay je indirektna restauracija koja se izrađuje prema pripremljenom defektu i postavlja unutar krune zuba bez prekrivanja njegovih kvržica.
Onlay je indirektna restauracija koja prekriva jednu ili više zubnih kvržica i pripadajući dio žvačne površine, ali ne obuhvata cijelu vanjsku površinu zuba kao krunica.
Glavna razlika je u obimu restauracije. Inlay ostaje unutar kvržica, dok onlay prekriva jednu ili više njih.
Ne. Klasična direktna plomba oblikuje se neposredno u zubu, dok je inlay indirektna restauracija koja se izrađuje izvan usta i zatim postavlja na pripremljeni zub.
Ne. Onlay pokriva samo dio zuba i jednu ili više kvržica, dok krunica obuhvata znatno veći dio vanjske površine zuba.
Ne postoji univerzalno bolja opcija. Izbor zavisi od veličine defekta, količine preostalog zdravog zuba, stanja kvržica, zagriza i drugih kliničkih faktora.
Kod određenih zuba onlay može biti odgovarajuća parcijalna indirektna restauracija, ali ne može zamijeniti krunicu u svakoj situaciji. Potreban stepen prekrivanja određuje se nakon pregleda.
Mogu se izrađivati od odgovarajućih dentalnih keramika, ali postoje i drugi materijali za indirektne restauracije. Materijal se bira prema indikaciji i stanju konkretnog zuba.
Dentalne keramike mogu omogućiti izradu restauracija boje zuba. Konačan estetski rezultat zavisi od materijala, položaja zuba i kliničke situacije.
Kada je potrebno, priprema zuba može se raditi uz lokalnu anesteziju. Osjećaj tokom i nakon zahvata zavisi od stanja zuba i obima tretmana.
Broj posjeta i vrijeme izrade zavise od načina na koji se restauracija izrađuje. Tradicionalna indirektna izrada može uključivati više faza, dok određeni CAD/CAM sistemi omogućavaju drugačiji workflow.
Ne postoji univerzalan rok. Trajnost zavisi od materijala, veličine restauracije, zagriza, preostalog zubnog tkiva, oralne higijene i drugih individualnih faktora.
Može, kao i druge dentalne restauracije. Ako primijetite odlamanje, pomjeranje, bol ili drugu promjenu, potrebno je pregledati restauraciju i zub.
Novi karijes može se razviti na prirodnom zubnom tkivu uz restauraciju, zbog čega su oralna higijena i redovne kontrole i dalje važne.
Kod određenih prijeloma stražnjih zuba može biti jedna od mogućnosti, posebno ako treba obnoviti i prekriti oštećenu kvržicu. Konačna odluka zavisi od dubine prijeloma i stanja ostatka zuba.
Kod određenih endodontski liječenih zuba može biti jedna od restaurativnih opcija, ali izbor zavisi od količine i stabilnosti preostalog zubnog tkiva.
Ne. Nakon liječenja većeg karijesa moguća je direktna rekonstrukcija, inlay, onlay, krunica ili druga terapija, zavisno od stanja zuba.
Nijedan nije univerzalno bolji. Inlay i onlay imaju različit obim i koriste se u različitim kliničkim situacijama.
Kada preostala struktura zuba zahtijeva veći stepen prekrivanja i zaštite nego što parcijalna restauracija može pružiti, stomatolog može preporučiti krunicu.
To se pouzdano može odrediti tek nakon pregleda, procjene količine preostalog zdravog zuba, stanja kvržica, pulpe i funkcionalnog opterećenja.
Sačuvajte odlomljeni dio ako ga pronađete, održavajte područje čistim, izbjegavajte žvakanje na tom zubu i dogovorite stomatološki pregled. Ako postoji jača povreda, otok ili krvarenje, procjena je još važnija.
Mala okrhnutost može zahtijevati jednostavniji tretman, ali pregledom treba utvrditi da li je oštećenje zaista samo površinsko i postoji li uzrok zbog kojeg je zub pukao.
U određenim slučajevima ponovno pričvršćivanje fragmenta može biti moguće. Ako pronađete odlomljeni dio, sačuvajte ga i ponesite stomatologu na procjenu.
I dalje ga je preporučljivo pregledati. Odsustvo bola ne pokazuje pouzdano koliko je oštećenje duboko niti da li će se zub dalje lomiti.
Često može, ali to zavisi od dubine prijeloma, količine preostalog zdravog zuba te stanja pulpe i korijena. Potrebno je prvo procijeniti restaurabilnost zuba.
Mogući znakovi su bol pri žvakanju, posebno pri otpuštanju zagriza, povremena osjetljivost na hladno ili toplo i bol koju je teško precizno locirati. Međutim, napuknut zub može imati i vrlo malo simptoma.
Ne. Pukotina u tvrdom zubnom tkivu ne zarasta kao prijelom kosti. Potrebno je procijeniti njen obim i, kada je potrebno, zaštititi i restaurirati zub.
Ne. Površinske linije samo u caklini mogu biti ograničene i bez simptoma. Stomatolog treba razlikovati površinsku promjenu od dublje pukotine.
Mnogi napuknuti zubi mogu se sačuvati, ali prognoza zavisi od toga koliko se pukotina proteže i da li zahvata korijen ili područje duboko ispod desni.
Ne automatski. Vrsta restauracije zavisi od položaja pukotine, količine preostalog zubnog tkiva, stanja pulpe i drugih kliničkih faktora.
Ne. Liječenje korijenskih kanala potrebno je kada je pulpa nepovratno oštećena ili inficirana. Mnogi površinski prijelomi ne zahtijevaju endodontsko liječenje.
Ne uvijek. Vađenje se razmatra kada se zub ne može predvidivo restaurirati, primjerice kod određenih dubokih fraktura ili potpuno razdvojenog zuba.
Kod određenih manjih i srednjih defekata direktna kompozitna restauracija može biti opcija. Kod većeg gubitka strukture može biti potrebna druga vrsta restauracije.
Zub sa velikom postojećom restauracijom može imati manje preostalog prirodnog tkiva. Potrebno je pregledati i zub i staru plombu kako bi se utvrdilo postoji li pukotina, karijes ili drugo oštećenje.
Sačuvajte eventualni fragment, prestanite žvakati na toj strani i zakažite pregled. Zub koji pukne tokom normalnog žvakanja može već biti oslabljen karijesom, velikom restauracijom, pukotinom ili drugim faktorom.
U mnogim slučajevima postoje restaurativne mogućnosti za obnovu oblika prednjeg zuba. Izbor postupka zavisi od veličine prijeloma, stanja pulpe i količine preostalog zuba.
Terapija može uključivati kompozitnu restauraciju, veću rekonstrukciju, krunicu ili, ako je zahvaćena pulpa, endodontsko liječenje. Konačan izbor zavisi od pregleda.
Ne postoji siguran univerzalan period čekanja. Oštećenje koje izgleda malo može biti dublje nego što je vidljivo, pa je bolje procijeniti zub prije nego što se pojave dodatno pucanje, bol ili infekcija.
Da. Bol pri žvakanju ili pri otpuštanju pritiska jedan je od simptoma koji se mogu pojaviti kod pukotine zuba. Potreban je pregled kako bi se utvrdio stvarni uzrok.
Ne uvijek. Klasični RTG snimak može pomoći u procjeni zuba i okolnih struktura, ali sama pukotina može biti teško vidljiva. Zato su važni klinički pregled i drugi dijagnostički testovi.